Futoški kupus: Tradicija koja se njeguje generacijama
U malom naselju Futog, koje se nalazi u blizini Novog Sada, već više od stoljeća se čuva i njeguje jedan od najpoznatijih specijaliteta ovog kraja – futoški kupus. Ova jedinstvena sorta kupusa postala je ne samo simbol tradicije, već i izvor ponosa lokalnih mještana koji sa strašću govore o njegovim karakteristikama i posebnostima. U svakom listu ovog kupusa krije se priča o ljubavi prema zemlji, radu i tradiciji koja se prenosi s koljena na koljeno. Futoški kupus nije samo sastojak u kuhinji; on je dio kulturnog nasljeđa koje se s velikim poštovanjem čuva.
Podrijetlo i karakteristike futoškog kupusa
Futoški kupus se ističe po svom izgledu i okusu koji ga čine prepoznatljivim. Ova sorta kupusa je manja, mekša i sa specifičnijim listovima u odnosu na druge vrste. Njegova posebnost leži u tome što se lakše kiseli, zahvaljujući manjem razmaku između listova, što omogućava brže fermentiranje. U razgovoru s lokalnim proizvođačima, kao što su Slobodanka i Nikola Rončević, saznajemo da veličina futoškog kupusa rijetko prelazi tri kilograma, a korijen mu je također manji, što ga čini lakšim za obradu. Ovaj kupus je poznat po svojoj hrskavosti i bogatom okusu, što ga čini idealnim za pripremu raznih zimnica, salata i tradicionalnih jela.
Kako se gaji futoški kupus?
Uzgoj futoškog kupusa u Futogu nije samo običan posao; to je umjetnost koja zahtijeva posvećenost i znanje. Slobodanka i Nikola, koji su započeli s četiri jutra zemlje koju su naslijedili, danas imaju gazdinstvo od 12 jutara, gdje se kupus uzgaja prema tradicionalnim metodama. Njihov proces uzgoja uključuje pažljivo odabiranje sjemena, koje dolazi iz pouzdanih izvora i ima posebne karakteristike. Priprema tla se također pažljivo sprovodi, jer je zdravlje tla ključno za kvalitetu plodova. Njihovi savjeti i trikovi prenose se s generacije na generaciju, čime se osigurava kontinuirani kvalitet proizvoda. Uz to, mještani koriste prirodne metode zaštite biljaka od štetočina, što dodatno doprinosi organskom uzgoju i očuvanju okoliša.Tajna kiseljenja futoškog kupusa
Kada je riječ o kiseljenju kupusa, Slobodanka otkriva da mnogi ljudi prave grešku kada količinu soli određuju isključivo prema količini kupusa. Njena tajna leži u pravilnom odnosu soli i veličine bureta. Za bure od 100 litara, preporučuje se korištenje tri kilograma soli, što čini oko tri posto ukupne mase. Ova praksa omogućava optimalno kiseljenje i očuvanje kvaliteta kupusa. Nakon dodavanja soli, kupus se prelije vodom kako bi se dobro natopio, a zatim se bure čvrsto zatvori. Ovaj proces fermentacije traje oko tri sedmice, a rezultat je najukusnija zimnica koju su mnogi imali priliku probati. Tokom zime, kiseli kupus se koristi u raznim jelima, poput sarme, gdje daje poseban, autentičan okus.Uticaj futoškog kupusa na lokalnu zajednicu
Futoški kupus nije samo hrana; on je dio identiteta zajednice i simbol otpora tradiciji. U vremenu kada se sve više ljudi okreće modernim načinima uzgoja i konzumerizmu, mještani Futoga nastavljaju s brigom o svom kupusu, čuvajući način života koji je postao sve rjeđi. Ova tradicija također doprinosi ekonomiji lokalne zajednice, jer se kupus prodaje na lokalnim pijacama i u specijalizovanim trgovinama, čime se potiče razvoj ruralnog turizma. Mnogi posjetioci dolaze u Futog kako bi uživali u specijalitetima pripremljenim od futoškog kupusa, čime se osigurava dodatna promocija i zaštita ovog posebnog proizvoda. Danas, čak se organiziraju i manifestacije posvećene futoškom kupusu, gdje se mještani okupljaju kako bi podijelili svoje recepte i iskustva.
